Zagreb: Predstavništvo Europske komisije u Republici Hrvatskoj, Ulica Augusta Cesarca 4
31. siječanj 2018. godine 11.00 -14.00 sati
U srijedu, 31. siječanja 2018. godine u Kući Europe u Zagrebu održan je okrugli stol pod nazivom „Važnost kohezijske politike Europske Unije za razvoj u Hrvatskoj“ u suradnji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Okrugli stol šesto je događanje u okviru trogodišnjeg Jean Monnet projekta za potporu institucijama „POLO-Cro28 – Opservatorij politika u Hrvatskoj“ kojeg IRMO provodi od rujna 2015. godine, a financira se sredstvima Erasmus + programa Europske komisije.
Okrugli stol su pozdravnim govorom otvorili dr.sc. Jakša Puljiz, voditelj Odjela za europske integracije (IRMO), NJ.E. Branko Baričević, šef Predstavništva Europske komisije u RH te dr.sc. Višnja Samardžija, koordinatorica projekta (IRMO). Skup se sastojao od izlaganja stručnjaka te panel rasprave popraćene diskusijom. Na skupu su izlagali: Aurelio Cecilio, DG Regio, voditelj Odjela za Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju, dr.sc. Sanja Maleković, IRMO, Zvonimir Savić, Direktor sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize, Hrvatska gospodarska komora, Anto Bajo, Institut za javne financije (IJF). Govornici panela bili su Aurelio Cecilio, DG Regio, voditelj Odjela za Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju, mr.sc. Ana Odak, Ministarstvo regionalnoga razvoja i EU fondova te Anto Bajo, Institut za javne financije (IJF), a cijelu diskusiju moderirao je dr.sc. Jakša Puljiz, IRMO.
Aurelio Cecilio prezentirao je kakva je provedba kohezijske politike u perspektivi 2014.- 2020. Hrvatska je kao nova članica bila suočena s brojnim izazovima, nedostatkom iskustva i promjenama koje su proizašle iz prelaska iz pretpristupnog razdoblja u puno članstvo. Dobivena su značajna financijska sredstva, a s time i veći opseg aktivnosti i politika koje je treba financirati, novi zahtjevi poput alata koje je potrebno razviti, zahtjeva za prenošenjem odgovornosti na niže razine upravljanja kroz Integrirana teritorijalna ulaganja, kao i razvoj IT sustava kako bi EK mogla pratiti provođenje aktivnosti. Zbog povećanog opsega aktivnosti i zahtjeva javio se problem kapaciteta i cjelokupnog okvira za provedbu politike. No, istaknuto je da su prisutni pozitivni pomaci. Primjerice, početkom 2017. godine stopa alociranih sredstava za projekte bila je 11% (od 6,8 milijarde eura), a krajem 2017. godine 40%. U prve 3 godine alocirano je 11%, a u četvrtoj godini 30%, ali potrebno je vrijeme da se ti projekti implementiraju. Napredak je vidljiv u potpori malim i srednjim poduzećima i u području infrastrukture – ceste, željeznice, aerodromska infrastruktura, zatim u području okoliša, upravljanja vodama, zdravstva i obrazovanja. Međutim, značajna su područja u okviru kojih su nužna poboljšanja, kao što su to plaćanja i provedba odobrenih projekata. Potrebna su i ulaganja u širokopojasnu infrastrukturu u bijelim i sivim područjima. U području energetske učinkovitosti vidljivi su pomaci, međutim, nužna su daljnja unapređenja u tom segmentu. Treba obratiti pažnju i na prirodne katastrofe s kojima se Hrvatska susreće. Napomenuto je da se u području gospodarenja otpadom ove godine moraju napraviti značajniji pomaci. Zaključno je istaknuto da je nužna jasna vizija o tome gdje se želi da država bude za 10-20 godina, te ju je potrebno temeljiti na konsenzusu politike, znanstvene zajednice, civilnog društva, a na temelju te vizije treba razviti policy framework. Važno je unaprijediti vertikalnu i horizontalnu koordinaciju, sustav upravljanja i sustav praćenja provedbe te je potrebno održati stabilnost i kontinuitet do sada ostvarenog
Sanja Maleković dala je osvrt na utjecaj kohezijske politike (KP) na regionalnu politiku i razvoj u Republici Hrvatskoj. Naglasila je da je ovaj utjecaj bio značajan, iako, razmjer tog utjecaja dugo nije bio prepoznat od strane ključnih aktera, a kao neminovna posljedica niske razine razvijenost hrvatske regionalne politike u trenutku pristupanja EU. Istaknula je značajnu ulogu pred pristupnih instrumenata (PPI) prilikom stvaranja neophodnog institucionalnog i zakonodavnog okvira za regionalnu politiku RH. Prilikom pripreme za sudjelovanje RH u kohezijskoj politici, ovi su instrumenti ujedno dali značajan doprinos koordinaciji politike i uvođenju ključnih načela kohezijske politike, a među koje treba posebno izdvojiti strateško planiranje, partnerstvo te praćenje i vrednovanje. Među ključnim pozitivnim utjecajima na središnjoj razini istaknut je značajan investicijski ciklus koji je pokrenut u odnosu na pred pristupno razdoblje. S druge strane, osnovni utjecaji pripreme za kohezijsku politiku na županijskoj i lokalnoj razini vidljivi su u procesu izgradnje institucija – regionalnih razvojnih agencija, jačanju koordinacije te kontinuiranom usvajanju znanja za pripremu i provedbu projekata. Osvrt je dan i na neke od novih osnovnih smjernica za kohezijsku politiku nakon 2020te godine te su naznačene moguće promjene i novi naglasci. Zaključno, naglašeno je da bi bilo pogrešno razmatrati doprinos KP isključivo u smislu bitno uvećanih investicijskih mogućnosti u Hrvatskoj te da stvarna vrijednost transformacije koja se odvijala nije bila prepoznata. Za očekivati je da će KP donijeti značajnu dodanu vrijednost ne samo regionalnoj politici, već sveukupnom upravljanju javnim politikama. Međutim, istaknuto je, razmjer ovog utjecaja ovisiti će o tome u kolikoj mjeri će donositelji odluka u HR biti sposobni rješavati ključna ograničenja s kojima je suočena provedba ESI F. Istovremeno, jedno od ključnih otvorenih pitanja je spremnost regionalne razine za preuzimanje veće uloge u planiranju korištenja EU fondova. Među ključnim izazovima za predstojeće razdoblje neminovno se ističe osnaživanje koordinacije razvojnih javnih politika, koncentracija isključivo na ključne razvojne prioritete kao i vrednovanje učinaka razvojnih politika. Među daljnje izazove valja spomenuti sustavnu primjenu koncepta integrirane vladavine ali i osnaživanje regionalnih i lokalnih aktera za postizanje dugoročnih razvojnih učinaka te osiguravanje njihove održivosti. Naglašeno je da bi uspješno rješavanje predstojećih izazova zasigurno bilo olakšano u uvjetima održavanja kontinuiranih policy rasprava ključnih donositelja odluka iz niza resora uz sudjelovanje akademske zajednice i drugih stručnjaka te u uvjetima daleko naglašenijeg promišljanja o znatno dugoročnijoj vremenskoj perspektivi, tj. u kom pravcu i kako provoditi sve razvojne politike do i nakon 2030te godine.
Zvonimir Savić izložio je koji su prvi rezultati korištenja EU fondova u Hrvatskoj. Kohezijska politika ima za cilj smanjenje razvojnih razlika među regijama unutar Europske Unije, a sredstva su koncentrirana u regije koje imaju <75% prosječnog BDP-a EU. Kao najjednostavnija mjera koja pokušava prikazati razvijenost pojedinih regija istaknut je BDP po glavi stanovnika. Dvije statističke regije RH, Kontinentalna Hrvatska i Jadranska Hrvatska svrstane su u 15% najnerazvijenijih (s 59%, odnosno 55% prosjeka razvijenosti). Trendovi za 2008.-2016. za RH pokazuju da kontinuirano i polako pada prosjek razvijenosti Hrvatske u odnosu na prosječnu razvijenost EU. Vidljivo je da se obje statističke regije udaljavaju od prosječne razvijenosti EU, a to je ono što kohezijska politika pokušava spriječiti kako bi se smanjile razlike u razvijenosti. Rezultati kohezijske politike najbolje se mogu prikazati po tijeku novca. Prvi korak je alokacija. Ukupni sedmogodišnji proračun EU iznosi 960 milijardi eura od čega je 325 milijardi eura rezervirano za potrebe kohezijske politike te su ta sredstva raspodijeljena među zemljama. Iznos za Hrvatsku je oko 8,40 milijardi eura, a za kohezijsku politiku koriste se Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond. U Operativnim programima „Konkurentnost i kohezija” i „Učinkoviti ljudski potencijali” navedeno je u što Hrvatska ulaže svoja sredstva. Nakon alokacije, sljedeći korak kod korištenja EU sredstava su informacije o objavljenim natječajima/pozivima. U 2017. godini ukupno je objavljen 141 natječaj za sve ESI fondove, a kumulativna vrijednost objavljenih natječaja do kraja 2017. godine bila je 5,6 milijardi eura što je u odnosu na sredstva koja su na raspolaganju preko 50% alokacije. Ugovoreno je 35% ukupne alokacije, a do kraja 2017. godine korisnicima je plaćeno gotovo milijardu eura što je porast od 171% u odnosu na 2016. godinu. Sljedeća faza nakon ugovaranja i plaćanja korisnicima je ovjeravanje izjave o izdacima i slanje zahtjeva u Komisiju. Za Operativni program „Konkurentnost i kohezija” ovjereno je 388 milijuna eura, a 266 milijuna eura već je uplaćeno od stane komisije. Zadnja faza je isplata sredstava iz proračuna EU u proračun RH pri čemu je spomenuto da je iz Europskog fonda za regionalni razvoj prema Hrvatskoj isplaćeno 7% u odnosu na ukupna sredstava.
Anto Bajo obrazložio je značaj EU fondova za državni proračun i proračun lokalne i regionalne samouprave. Hrvatska je napravila značajan napredak u pogledu prilagodbe institucionalnog okvira upravljanju fondovima EU koji su bili dobar poticaj da se poboljša administrativni kapacitet i da se RH prilagodi ciljevima i politikama EU. Isto tako proračunski sustav RH je u posljednjih desetak godina napravio napredak u pogledu evidencije financijskih transakcija, a uvedeno je i strateško planiranje proračuna. Istaknuto je i da je uspostavljena veza između proračunskih programa i Programa konvergencije koje predlaže Ministarstvo financija, odnosno Nacionalnog programa reformi koji izrađuje Ured predsjednika Vlade RH, a koji su ključni policy dokumenti za planiranje i provedbu strukturnih reformi. Od 2013. u planiranju državnog proračuna ugrađena su očekivanja povećanih korištenja sredstava iz EU fondova. U državnom proračunu planiraju se prihodi i rashodi iz EU sredstava za programe kojima decentralizirano upravljaju institucije RH i sredstva koja se izravno dodjeljuju iz EU proračuna. Planiraju se i prihodi i rashodi za projekte korisnika državnog proračuna kojima se EU sredstva izravno dodjeljuju preko Agencija EU. Napomenuto je da je sredstava EU potrebno gledati kao instrumente koji mogu pomoći za financiranje kapitalnih projekata, a koja pri tome imaju neutralan učinak na proračun. Nadalje, iznos rashoda financiranih iz EU sredstava kontinuirano raste, te je u razdoblju 2014.-2016. ostvareno povećanje od 3,8 puta. Tijekom 2017. ostvaren je rast ugovorenih sredstava za 227% što bi trebalo imati za posljedicu i značajan rast rashoda iz EU fondova u 2018. godini. Udio rashoda financiranih iz EU fondova u ukupnim rashodima državnog proračuna na kraju 2016. iznosio je 6,06%, a za 2018. planirani iznos je 10,1% ukupnih rashoda. Istaknuto je da su države članice različito pristupile upravljanju sredstvima EU fondova u sklopu proračuna. RH se opredijelila za integrirani model i u proračunsku klasifikaciju osim po programima i projektima uključila i klasifikaciju po izvorima financiranja što znači da svaki program ima izvor financiranja koji su opći fond prihoda (zajmovi, krediti, fondovi EU) te zbog toga postoji evidencija rashoda po izvorima financiranja. Prihodi od pomoći institucija i tijela EU u milijardama kuna i kao % prihoda poslovanja povećavaju, no najveća očekivanja su u godinama do 2020., te bi se trebali povećati napori da se dostigne ono što je planirano. Naglašeno je da je potrebno poboljšati planiranje proračuna te da su odstupanja između planiranih i izvršenih veličina još uvijek prevelika. Što se tiče jedinica lokalne samouprave, korištenje sredstava EU otežano je zbog postojećeg teritorijalnog ustrojstva te postoji potreba za njihovim povezivanjem kako bi se mogla koristit sredstava EU. U proračunima se planiraju EU sredstva za programe i projekte, no glavni izazov je osiguravanje sredstava za sufinanciranje. Zaključno je rečeno da je veću pozornost potrebno usmjeriti na suradnju, koordinaciju, bolje planiranje i razgovor kako sve to budžetirati.
Nakon izlaganja uslijedila je panel rasprava koju je moderirao dr.sc. Jakša Puljiz. Raspravljalo se o poteškoćama s kojima se Hrvatska susreće te načinima kako ih se rješava. Jedan od najvećih problema je nepostojanje cjelovitog strateškog okvira za vođenje javni politika. Pozitivno je da se pristupilo rješavanju tog problema te je krajem 2017. godine donesen Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske gdje se nalaze strukturirani strateški dokumenti i jasna metodologija same izrade, jasni pokazatelji i način mjerenja učinkovitosti. 2017. godine ispunjen je zadnji ex-ante preduvjet i tek tada su se u cijelosti počeli koristiti ESI fondovi. Da se to ne bi dogodilo u sljedećem razdoblju, usvajanjem ovog Zakona i donošenjem buduće Nacionalne razvojne strategije (što se planira za kraj 2019. godine), uspostavit će se jasan okvir i dati ciljeve i viziju u kojem smjeru Hrvatska želi ići. To će se implementirati i u iduće operativne programe. Također, prisutan je problem administrativnih kapaciteta koji se počeo rješavati. Nastoje se riješit i nedostaci vezani uz pripremu i provedbu projekata, pripremu zaliha projekata, radi se na pojednostavljenju sustava i procedura. Istaknuo je da je Hrvatska nedovoljno iskazala svoje strateške prioritete. Iako su s ulaskom u Europsku uniju na važnosti dobili projekti cost benefit analize i prefeasibility studije (iz područja prometa, željeznica..), potrebna su poboljšanja u tehničkim segmentima, ekipiranju i profiliranju programa javnih investicija koji nedostaje u HR.
Bez obzira na nedostatke i poteškoće prema svim projekcijama u naredne 2-3 očekuje se pozitivna gospodarska klima i rast BDP-a. U 2018. godini trebaju se napravit najveći iskoraci u povlačenju sredstava, ali i pripremi za iduće financijsko razdoblje. Istaknuti su i novi izazovi poput migracija, starenja stanovništva i borbe protiv terorizma s kojima će se sve članice suočavati u novoj financijskoj perspektivi. RH smatra da kohezijska politika treba i dalje biti glavna politika, a tematski ciljevi koji su bili do sada i dalje su potrebni Hrvatskoj.
Osvrt je dan i na Ministarstvo regionalnoga razvoja i EU fondova koje se percipira kao glavno i odgovorno za EU fondove. Ministarstvo u ulozi koordinacijskog tijela daje upute, smjernice i inicira aktivnosti kako bi apsorpcija bila što uspješnija. Ova koordinativna uloga je složena, svi prioriteti u razdoblju 2014.-2020. vežu uz EU fondove i regionalni razvoj, što je otegnuta okolnost jer Ministarstvo kao koordinacijsko tijelo koordinira druga upravljačka i provedbena tijela. Po sustavu upravljanja i kontrole RH je jedna od najkompliciranijih zemalja, što se pokušalo pojednostaviti, no još nije donesena odluka o smanjivanju tog sustava.
Komentar iz publike na reforme javne uprave dala je dr.sc. Dubravka Jurlina Alibegović te je istaknula da se implementacija zadanih ciljeva slabo provodi zbog politike koja ne želi reforme i promjene. Promjene su trebaju dogoditi na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, vrlo je važno jačanje kapaciteta ljudi u javnoj upravi, zatim suradnja, transparentnost i usmjerenost prema jasnim ciljevi. Problem je fragmentiranost institucija koje se bave sličnim poslovima, preklapaju se zadaće i aktivnosti što dovodi do neučinkovitog trošenja javih sredstava.
Program
Prezentacije
