Zagreb: Predstavništvo Europske komisije u Republici Hrvatskoj, Augusta Cesarca 4.
26. travnja 2017., 10.00-12.30 sati
Okrugli stol pod nazivom „Izazovi konkurentnosti za nove članice EU-a i Hrvatsku?“ održan je 26. travnja 2017. u Kući Europe u Zagrebu u suradnji IRMO-a i Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Skup je organiziran u okviru Erasmus+/Jean Monnet projekta za potporu institucijama „POLO-Cro28: Opservatorij politika u Hrvatskoj“, kojeg IRMO provodi od rujna 2015. Okrugli stol pozdravnim riječima otvorili su Nj. E. Branko Baričević, šef Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj i Višnja Samardžija, koordinatorica projekta iz IRMO-a i moderatorica skupa. Višnja Samardžija izložila je ciljeve i aktivnosti projekta te najavila govornike i teme izlaganja. Skup se sastojao od uvodnih izlaganja panelista te pitanja i odgovora između govornika i auditorija. Govornici na skupu bili su: Manica Hauptman, Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj; Krešimir Jurlin, IRMO; Andrea August, Agencija za investicije i konkurentnost; te Martina Basarac Sertić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Manica Hauptman izložila je mehanizme i instrumente jačanja konkurentnosti u Europskoj uniji. Hauptman je naglasila da su se u 2016. i 2017. ulaganja i zapošljavanje u EU približili razinama prije krize, ali da nažalost rast nije dovoljno snažan da bi se produktivnost podignula na razinu prije financijske krize. Europa zaostaje u usvajanju novih tehnologija na području proizvodnje kao i na području usluga. Jedinstveno tržište još uvijek ne ostvaruje puni potencijal, a to je vidljivo iz nedovoljne brzine širenja inovacija, te nezadovoljavajuće raspodjele ulaganja i preraspodjele resursa. Osim toga, povećava se jaz produktivnosti između poduzeća koja koriste najsuvremeniju tehnologiju i poduzeća koja se sporo prilagođavaju. Hauptman je istaknula i brojne izazove povezane s tehnološkim promjenama u kontekstu održivog, kružnog i nisko ugljičnog gospodarstva. Puno radnih mjesta diljem EU-a automatizirano je, a što se tiče novih to su u pravilu radna mjesta s visokom dodanom vrijednošću za koje su potrebne dodatne vještine i dodatno obrazovanje. Nažalost, prekvalifikacije, usavršavanja i optimalna raspodjela radne snage unutar svih zemalja članica EU-a odvijaju se presporo. U kontekstu konkurentnosti, glavni izazovi za EU su poticanje inovacija i razvoj tehnologije. Europa bi morala omogućiti kontinuiranu modernizaciju industrije. To, međutim, na sjeveru i zapadu EU-a ide brže, a na istoku i jugu malo sporije. Nadalje, EU bi trebala stvarati povoljnije uvjete za poslovanje novoosnovanih, rastućih i poduzeća koja ponovno pokreću proizvodnju. Poseban problem je održivost malih i srednjih poduzeća na dulji rok kao i njihova sposobnost da prerastu u velika poduzeća. Suradnja javnog i privatnog sektora u preobrazbi industrije nedostatna je, te će se na tome trebati raditi. Isto tako klasteri i ulagački partneri trebali bi više raditi na udruživanju snaga u sklopu ulagačkih projekata. Hauptman se osvrnula i na socijalni aspekt unutar ekonomije budućnosti, jer je potrebno ostvariti dobar odnos između radnog i slobodnog vremena. Posebno je pitanje gdje se ulažu sredstva. U tome smislu u tijeku su reforme za jačanje tržišta kapitala unutar EU-a kako bi se osigurali novi izvori financiranja neovisno o fazi razvoja poduzeća. Mjerenje napretka na ljestvicama konkurentnosti predstavlja zasebni izazov jer bi se to mjerenje trebalo dodatno poboljšati. Hauptman je nabrojala glavne instrumente EU-a za povećanje produktivnosti i konkurentnosti. To je prije svega Europski fond za strateška ulaganja koji je pokrenut od strane Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda, a u Hrvatskoj su za provedbu zaduženi Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova. Cilj Europskog fonda za strateška ulaganja je da se povuče što više privatnog kapitala u kombinaciji s javnim. Drugi instrumenti su Obzor 2020, COSME za mala i srednja poduzeća, EU fondovi, te Unija tržišta kapitala. Istaknuta je i važnost Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, Programa vještina za Europu (čiji su cilj brže prekvalifikacije), Platformi za pametnu specijalizaciju, Europskih partnerstva za inovacije (čiji je cilj brže prihvaćanje inovacija na tržištu) te Europskog semestra. Nastavno na Europski semestar, napomenula je kako je Europska komisija do 2014. godine objavljivala Izvješća o konkurentnosti država članica, ali sada se cjelokupna analiza konkurentnosti preselila s individualnih izvješća na izvješća unutar Europskog semestra koja pokrivaju cjelokupno gospodarstvo. Komentirajući Competitiveness Scoreboard koji se svake godine objavljuje unutar Europskog izvještaja o konkurentnosti, Hauptman je naglasila da je Hrvatska na toj ljestvici rasla prema svim pokazateljima, no da se samo prema dva pokazatelja nalazi unutar pet najboljih država članica EU-a – Internal Funding te Intra EU Trade Services. Spomenut je i Regionalni indeks konkurentnosti kojega Europska komisija objavljuje svake tri godine, a zadnji je objavljen u veljači 2017. godine. On mjeri sposobnost regije da osigura privlačno i održivo okruženje za poduzeća, ali i za stanovništvo. Taj indeks usklađen je s Izvješćem o globalnoj konkurentnosti (Global Competitiveness Report) Svjetskoga gospodarskog foruma (World Economic Forum – WEF) i sastoji se od 12 stupova odnosno tri grupe (osnovni uvjeti, učinkovitost te inovacije). Unutar Europskog semestra se slični parametri mjere na EU razini, ali ovdje se mjere regionalno tj. za svaku od 260 europskih regija. Rezultati pokazuju kako hrvatske regije stagniraju po indikatorima konkurentnosti te se nalaze u slabijem dijelu ljestvice u odnosu na druge nove članice EU-a. Primarni razlog za takvu situaciju je neučinkovita raspodjela resursa (financijskih i ljudskih), ali problem je i u neodgovarajućem poslovnom okruženju i neusklađenosti obrazovanja i tržišta rada. Kao i drugdje unutar EU-a, u Hrvatskoj je jako naglašen policentrični razvoj koji se, za razliku od razvijenijih članica EU-a, ne preljeva na ruralna područja. U Hrvatskoj se posebno prate indikatori različitih aspekata gospodarskog rasta: zapošljavanje, vještine, te ulaganje u produktivnost. Najbitniji indikator za Hrvatsku je ulaganje u produktivnost, koja je naročito slaba unutar državnih poduzeća. U tom smislu važne su strukturne reforme jer bez njih će prema prognozama Europske komisije rast sa sadašnjih 2,8% pasti na 1% unutar sljedeće 3-4 godine. Zbog kompliciranog poslovnog okruženja i neučinkovite raspodjele resursa produktivnija poduzeća u Hrvatskoj ne mogu rasti brže od njihovih konkurenata.
Krešimir Jurlin obrazložio je poziciju Hrvatske i usporednih zemalja članica EU-a u kontekstu konkurentnosti i ekonomije temeljene na znanju i tehnologiji. Na početku je naglasio da se konkurentnost temelji na produktivnosti. Najkonkurentnije zemlje su one koje mogu podržavati visoku razinu kvalitetnog života svojih građana, poput Švicarske. Što se tiče Hrvatske, brojni aspekti konkurentnosti nisu se promijenili zadnjih petnaestak godina. Veliki pad na ljestvicama konkurentnosti između 2007.-2010. razotkrio je brojne slabosti hrvatskog gospodarstva i društva. Danas možemo reći da su se neke stvari promijenile na bolje, ali da ukupan pomak nije takav kakav se priželjkuje. Pored spomenutoga Izvješća WEF-a redovito se objavljuje i Izvješće švicarskog Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (International Institute for Management Development – IMD) koji uključuje i Hrvatsku. Jurlin je naglasio da izrada spomenutih izvještaja uključuje veliki broj indikatora („čvrstih“ i anketnih). Istaknuo je da, iako pozicija Hrvatske nije sjajna, ima mjesta za optimizam jer su hrvatski makroekonomski pokazatelji bolji, institucije su ojačale te je korupcija smanjena u odnosu na prethodnih nekoliko godina. Međutim, to ne znači da ne treba težiti daljnjem napredovanju jer su nam sada usporedive zemlje one od kojih smo ranije bili dosta bolji prema svim pokazateljima (npr. Bugarska, Makedonija i Rumunjska). Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2016.-2017. WEF-a Hrvatska je na relativno niskoj 74. poziciji u svijetu od promatranih 138 zemalja. S druge strane, usporedive zemlje poput Poljske, Češke i Slovačke su bolje rangirane na ljestvici. Gledajući pojedinačne pokazatelje WEF-a, Hrvatska dobro stoji po pitanju infrastrukture u koju je dosta uloženo, naročito u autoceste. Nadalje, tehnološka spremnost je dobra zbog razvijenog IT sektora i pristupa Internetu, a dobro stojimo i po pitanju visokog obrazovanja i osposobljavanja. S druge strane, efikasnost tržišta rada (u smislu suradnje poslodavaca i radnika, nepotizma pri zapošljavanju i sl.) nije se poboljšala već petnaestak godina. Hrvatska je suočena s dosta nedostataka i po pitanju poslovne sofisticiranosti, snage institucija i funkcioniranja tržišta. Ono što nam je zadnjih godina pomoglo svakako je povoljnije makroekonomsko okruženje. Ipak, bitno je pogoršan pokazatelj inovativnosti. Dakle, vidljivo je koji su problemi na putu ostvarivanja veće produktivnosti. Promatrajući udio pojedinih djelatnosti poput elektroindustrije, strojogradnje, proizvodnje računala, elektronike i optičkih uređaja u BDP-u, za što se pretpostavlja da su djelatnosti zasnovane na znanosti i tehnologiji, Češka (11,3%), Mađarska (11,2%), Slovačka (7,9%) i Slovenija (6,4%) bolje su rangirane i od prosjeka EU-a (4,9%), ali i od Hrvatske (2,0%) u 2015. godini. Još jedan pokazatelj koji se može sagledati jest zaposlenost u znanjem i tehnologijom intenzivnim djelatnostima, gdje su sve usporedne zemlje bilježile povećanje udjela u razdoblju krize od 2008./2009.: Češka (s 9,5 na 11,5%), Mađarska (sa 7,8 na 9,5%), Slovačka (s 8,5 na 10,8%), Slovenija (sa 7,5 na 9,5%) i Rumunjska (sa 4,6 na 5,8%). Za razliku od njih, Hrvatska stagnira na niskoj razini (3,3%). Jurlin je zaključio da, iako imamo dobru infrastrukturu, formalnu obrazovanost i tehnološku spremnost, u Hrvatskoj nema pomaka prema gospodarstvu zasnovanom na znanosti i visokim tehnologijama.
Govoreći o izazovima jačanja konkurentnosti u kontekstu članstva u EU, Andrea August objasnila je na koji način se Agencija za investicije i konkurentnost bavi pitanjima konkurentnosti. Istaknula je da rade na jačanju konkurentnosti, osnivanju hrvatskih sektorskih klastera konkurentnosti te jačanju financijskih sredstava koja potiču rast gospodarstva. Također, aktivno pomažu Hrvatsku kao ulagačku destinaciju kroz pomoć investitorima koji žele investirati te putem iniciranja javno-privatnih partnerstava. Izazovi jačanja poslovne klime u Hrvatskoj koje je bitno spomenuti jesu nepredvidljivost porezne politike, dugotrajnost sudskih procesa, različitost kod integriranja propisa, kratki rokovi za prilagodbu te prenormiranost propisa. August je istaknula da to, nažalost, nisu novi već dugotrajni i poznati izazovi koji muče Hrvatsku već više desetljeća. Ključna je uloga Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta koje je središnje mjesto za javne politike unapređenja poslovne klime i poduzetništva. Ministarstvo je donijelo Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva sa 104 mjere koje pokušavaju liberalizirati poslovno tržište, poboljšati poslovnu klimu i ukinuti pojedina davanja koja opterećuju poduzetnike. Pored Ministarstva, bitna je uloga Ureda Vlade RH za zakonodavstvo, a nedavno je na sjednici Vlade usvojena izmjena Zakona o procjeni učinaka propisa, koja Hrvatsku stavlja uz bok najnaprednijim zemljama EU-a u tome segmentu. Uz spomenuta izvješća WEF-a i IMD-a, Agencija se najviše bavi Doing Business Izvješćem Svjetske Banke te operativnom provedbom politika i pomoći Nacionalnom vijeću za konkurentnosti kao partneru. August je naglasila da promjena propisa mora biti utemeljena na dokazima te da mora postojati proporcionalnost u primjeni propisa. Drugim riječima, sve tržišne dionike moraju obuhvaćati isti propisi koji ih ne sprječavaju, već potiču na poslovanje i ulaganje u Hrvatskoj. Pored toga, jasna pravila, efikasnost i transparentnost također su vrlo važna. O preprekama u poslovanju Agencija informacije prikuplja iz raznih izvora: putem spomenutog Izvješća Svjetske banke, suradnje s tijelima javne vlasti, od investitora, putem informacija dobivenih od hrvatskih klastera konkurentnosti, analizom dobrih praksi itd. Vezano uz Izvješće Svjetske banke i rezultat koji je Hrvatska postigla, August je istaknula kako smo jedino u prekograničnome poslovanju na prvom mjestu, ali treba uzeti u obzir da je tako zahvaljujući članstvu u EU. Međutim, problem je da Hrvatska ima malo mjesta za napredak, a uz to i slabi rast. Preporuča se da je za veći rast potrebno imati četiri reforme godišnje, a Hrvatska u ovoj godini zasad to ne ostvaruje, što znači kako će stagnirati ili čak opadati na ljestvicama. Što se tiče pojedinih projekata, August je rekla da je ukidanje pečata inicirano na temelju Izvješća Svjetske banke te da to predstavlja reformsku mjeru koja utječe na rasterećenje gospodarstva. Drugi projekt jest dijagnoza sustava registara koji smjera ka uspostavi modernoga centralnog poslovnog registra kao jedinstvene platforme za pristup podacima o svim poslovnim subjektima u Hrvatskoj. August je na koncu pojasnila kako izgleda ciklus konkurentnosti. Aktivno praćenje i analiza svjetskih praksi i EU direktiva dovodi do prilagodbe zakonodavnog okvira s preporukama za implementaciju. Provedbom pilot-projekata započinje implementacija u poslovno okruženje koja naposljetku dovodi do boljih pozicija na ljestvicama konkurentnosti.
Martina Basarac Sertić naglasila je značaj pametne specijalizacije za jačanje konkurentnosti te obrazložila iskustva novih zemalja članica EU-a i Hrvatske. Strategija pametne specijalizacije predviđa usmjeravanje politika EU-a na konsolidirani oporavak i jačanje konvergencije prema članicama s najboljim indikatorima. Dugogodišnja ekonomska kriza rezultirala je smanjenjem ukupnih investicija i produbljenjem strukturnih i investicijskih praznina unutar gospodarstava zemalja članica EU-a. Stoga, u tijeku je formiranje niza strateških dokumenata koji uzimaju u obzir nacionalne interese svake pojedine članice, ali i strateške smjernice EU-a naglašene kroz strategiju Europa 2020. Konkretno, zemlje članice EU-a obvezne su izraditi svoje strategije pametne specijalizacije (S3), koje su ujedno i preduvjet za povlačenje sredstava iz fondova EU-a. Točnije, S3 je dio europske Kohezijske politike za smanjenje razlika među regijama i osiguranje rasta u cijeloj Europi, a upravo su fondovi glavni alat ove strategije. Ukratko, pametna specijalizacija je nova generacija inovacijske politike koja nadilazi klasična ulaganja u istraživanja i tehnologije. Veća ulaganja u istraživanja, inovacije i poduzetništvo smatraju se ključnom aktivnošću u okviru Strategije 2020, a istodobno predstavljaju odgovor Europe na gospodarsku krizu. Međutim, Sertić je istaknula da nisu sva ulaganja u istraživanja i inovacije jednako učinkovita u pogledu efekata rasta, kao što ni sve zemlje članice i regije ne mogu biti izvrsne u svim područjima. Problem je da sve zemlje nemaju potrebnu kritičnu masu poduzeća, znanja i kapitala, niti se svi perspektivni projekti mogu financirati. EU je započela svoju inovacijsku politiku prije više od dvadeset godina (1995.), a od tada je pristup inovacijama značajno napredovao. Uloga pametne specijalizacije bila je istaknuta od strane Vijeća EU-a u zaključcima vodeće inicijative – Unije inovacija. Tada je Vijeće razgradilo koncept pametne specijalizacije na način da se svaka regija izgrađuje na vlastitim snagama, istodobno prateći utvrđene prioritete u nacionalnim i regionalnim inovacijskim strategijama te u prekograničnoj suradnji, ukoliko je to moguće. Potom je Vijeće EU-a pozvalo Komisiju da savjetuje države članice kako poboljšati performanse svojih nacionalnih inovacijskih sustava i započeti europsku primjenu strategija pametne specijalizacije. Kao odgovor na spomenuto, Komisija je podržala države članice putem velikog broja mjera. Točnije, u 2012. godini uspostavljena je platforma pametne specijalizacije za podršku regijama i zemljama koje će razvijati i implementirati strategije pametne specijalizacije. Trenutno je na platformi registrirano 170 regija EU-a i 18 zemalja članica, među kojima je i Hrvatska. Komisija je u 2014. godini pokrenula pilot projekt Stairway to Excellence – S2E, kako bi podržala regije država članica koje su pristupile Uniji nakon 2004. godine u razvoju i iskorištavanju sinergija između programa Obzor 2020 i Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF). Nacionalne/regionalne istraživačke i inovacijske strategije za pametne specijalizacije (RIS3) predstavljaju integrirane programe koju su utemeljeni na ekonomskim transformacijama koji obuhvaćaju pet točaka: (1) fokusiraju politiku potpore i ulaganja na ključne nacionalne odnosno regionalne prioritete, izazove i potrebe za razvoj utemeljen na znanju, uključujući mjere razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija; (2) nastaju na snagama, komparativnim prednostima i potencijalima za izvrsnost svake zemlje/regije; (3) podupiru tehnološke, kao i na praksi utemeljene inovacije s ciljem poticanja ulaganja u privatni sektor; (4) potiču inovacije i daljnja istraživanja; (5) temelje se na dokazima te obuhvaćaju sustav evaluacije i monitoringa. Vlada RH 30. ožujka 2016. godine usvojila je Strategiju pametne specijalizacije RH za razdoblje od 2016. do 2020. godine i Akcijski plan za njenu provedbu za razdoblje od 2016. do 2017. godine. Vizija je bila da Hrvatska bude prepoznata kao gospodarstvo koje se temelji na znanju i koje potiče kreativnost i inovacije na svim razinama društva za bolju kvalitetu života svih svojih stanovnika. Vizija je prenesena na glavni strateški cilj odnosno usmjeravanje kapaciteta u području znanja i inovacija na područja od najvećeg potencijala za Hrvatsku radi pokretanja konkurentnosti i društveno-gospodarskog razvoja i transformacije hrvatskog gospodarstva kroz učinkovite aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija. Vizija i glavni strateški cilj postići će se ostvarivanjem šest specifičnih strateških ciljeva koji se mogu naći u samome dokumentu. Šest je ključnih područja: promet i mobilnost, energija i održivi okoliš, sigurnost, biokemija, zdravlje i kvaliteta života te hrana. Sertić je iznijela da su ključni ciljevi Strategije pametne specijalizacije RH, ali i ostalih promatranih zemalja (Češke, Slovačke, Mađarske i Slovenije) poticanje gospodarskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta fokusirajući se na sektore u kojima pojedina zemlja ima najveći potencijal za pametni, uključiv i održivi rast. Međutim, Europska komisija napominje da većina regija primjenjuje preblagi pristup jer se teško stvara pro-inovacijska kultura rizika (u smislu financiranja i eksperimentiranja pri pokretanju rizičnih ideja), te se s poteškoćama otvara prostor za socijalne inovacije. Komisija smatra da je teritorijalna kohezija još uvijek relativno niska jer su prisutna značajna dupliciranja pri odabiru prioritetnih djelatnosti između mnogih regija. Sertić je zaključila da je još prerano za donošenje zaključka o tome gdje se pojedine države nalaze po pitanju učinaka strategije pametne specijalizacije.
Nakon izlaganja uslijedila je dinamična rasprava između panelista i ostalih sudionika skupa koji su se aktivno uključili u raspravu. Ljerka Bregant iz Agencije za investicije i konkurentnost naglasila je da se tijekom procesa pristupanja EU Hrvatska previše fokusirala na usklađivanje zakonodavstva, a trebalo je više raditi na poticanju inovativnosti i vještina. Isto tako zaključila je da bi Hrvatska trebala odabrati jedan glavni strateški cilj na području konkurentnosti, što nije slučaj. Nevenka Čučković iz IRMO-a istaknula je da je EU pokrenula strategije pametne specijalizacije kako bi se države članice pomaknule u globalnom lancu vrijednosti. Nažalost, Hrvatska je tu marginalno pozicionirana. To se najbolje vidi iz činjenice da je Hrvatska uspjela napraviti neke pomake upravo u drvnoj industriji, a taj sektor ima vrlo nisko zastupljenu komponentu znanja. U tom smislu se postavlja pitanje da li su područja unutar naše strategije pametne specijalizacije najbolje odabrana. Primjerice, turizam i ICT nisu među ključnim područjima za Hrvatsku. Vezano uz inovacije, naglašeno je da Hrvatska ima odlične individualne inovatore, ali je vrlo teško inovaciju pretočiti u konkretni proizvod.
Moderatorica skupa, Višnja Samardžija, otvorila je pitanje hrvatskog IT sektora. Ukazala je na WEF-ovo Globalno izvješće o informacijskoj tehnologiji (područje inoviranja u digitalnu ekonomiju) za 2016., gdje je Hrvatska pozicionirana na 54. mjestu od promatranih 139 zemalja. Naglasila je da ova pozicija smješta Hrvatsku među srednje razvijene zemlje, međutim ispred nas su zemlje srednje i istočne Europe poput Slovenije, Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke. Nadalje, istaknula je da Hrvatska ne koristi dovoljno postojeću IT infrastrukturu, u IT programima Vlade nedostaje jasna vizija, nedostaju kvalitetne usluge za poslovni sektor, te da se proces digitalizacije javne uprave odvija previše sporo. Ukazala je i na Indeks digitalizacije ekonomije i društva (The Digital Economy and Society Index – DESI) Europske komisije za 2016. godinu, koji Hrvatsku svrstava na 24. mjesto unutar zemalja članica EU-a. Međutim, istaknuto je da je Hrvatska zabilježila najveći rast vrijednosti indeksa od svih članica EU-a te da je smještena je u grupu zemalja koje se ubrzano približavaju prosjeku EU-a. Napredak Hrvatske u sklopu DESI indeksa naročito je vidljiv po pitanju broja malih i srednjih poduzetnika koji se bave internetskom prodajom, kao i na području javnih digitalnih usluga. Manica Hauptman naglasila je da bi za Hrvatsku bilo vrlo važno da poboljša implementacija brojnih strategija i akcijskih planova, a za to bi se trebalo fokusirati na manji broj ciljeva. Vezano uz pametnu specijalizaciju to bi se konkretno odnosilo na smanjivanje broja sektora. Isto tako istaknula je da u Hrvatskoj nisu više problem sredstva koja su sad dostupna po povoljnim kamatama, nego inovativni projekti kojih nema u dovoljnoj mjeri. Po pitanju provedbe strategije pametne specijalizacije u Hrvatskoj Andrea August naglasila je da je ona bila preduvjet za otvaranje sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija koji provodi Ministarstvo poduzetništva i obrta. Temeljen toga lansirano je preko 100 projekata od kojih je njih 85 dobilo obilježje da se radi o projektu od nacionalnog interesa. Naglašeno je da je vrijednost navedenih projekata je oko 600 milijuna eura. Na kraju je spomenuta i najnovija studija sveučilišta Harvard i Massachusetts Institute of Technology, koja pokazuje da je Hrvatska po pitanju proizvodnje proizvoda koje ne proizvode i druge zemlje svrstana na 32. mjesto u sklopu liste od 90 zemalja.
Program
Prezentacije
Ivan Bedeniković, stručni suradnik u IRMO-u
