Izvještaj s Okruglog stola „Energetska unija – mogućnosti i izazovi za Hrvatsku“

Opatija: Jean Monnet međusveučilišni centar izvrsnosti, ul. Vladimira Nazora 2.

  1. listopada 2017., 10.30-13.30 sati

POLO Okrugli stol „Energetska unija – mogućnosti i izazovi za Hrvatsku“ održan je u četvrtak 12. listopada 2017. u Jean Monnet međusveučilišnom centru izvrsnosti u Opatiji. Okrugli stol je organiziran kao peti skup u sklopu projekta „POLO-Cro28: Opservatorij politika u Hrvatskoj“. Skup je organizirao IRMO u suradnji s Jean Monnet međusveučilišnim centrom izvrsnosti i Pravnim fakultetom u Rijeci te Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj. Okrugli stol su pozdravnim riječima otvorili Emil Priskić zamjenik gradonačelnika Grada Opatije, Vesna Crnić Grotić dekanica Pravnog fakulteta u Rijeci i Višnja Samardžija koordinatorica POLO projekta iz IRMO-a. Uslijedio je panel u kojem se raspravljalo o Energetskoj uniji EU-a kao okviru za provođenje reformi, tehničkom i tehnološkom razvoju u okviru Energetske unije, tržišnom natjecanju, energetskoj tranziciji, kao i o ulozi civilnog društva u ovom području. Na skupu su izlagali: Denis Redžepagić iz Predstavništva EK u RH, Slavko Krajcar s Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba,  Vlatka Butorac Malnar s Pravnog fakulteta u Rijeci, Vedran Horvat iz Instituta za političku ekologiju iz Zagreba, te Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner. Okrugli stol moderirala je Ana-Maria Boromisa* iz IRMO-a. Nakon panela uslijedila je rasprava.

Prvi govornik, Denis Redžepagić, govorio je o konceptu Energetske unije i politikama za njezinu provedbu. Europska komisija od početka Junckerovog mandata ima deset prioriteta do 2020. godine, a među njima je su i Energetska unija i klima. Ciljevi i mjere za ostvarivanje energetske politike do 2020. su definirani, a razmatraju se mjere za razdoblje do 2030. Ciljevi  uključuju tri elementa. Prvi je smanjenje emisije stakleničkih plinova, povećanje udjela obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti. Sljedeći element je Pariški sporazum kao najrazvidniji dokument koji pokazuje da je Europa preuzela na sebe ulogu voditelja energetske tranzicije i brige za okoliš i klimu. Treći element je europska Energetska unija. Novina koju je ova Komisija uvela je povećanje financijskih sredstava za mjere unutar Europske Energetske unije. Najavljena je izrada investicijskog plana kako bi se privatni sektor uključio u provedbu i rad na politikama u segmentu energetike te europski vanjski investicijski plan kao financijski mehanizam kojim se izvan Europske unije provode neki segmenti energetske politike. Europska Energetska unija povezana je sa svim do sada spomenutim konceptima. Riječ je o skupu politika koje sve doprinose ostvarivanju ostalih prioriteta Komisije, a prvenstveno zapošljavanju, rastu i ulaganju. Tri ideje europske Energetske unije su: modernizacija gospodarstva smanjenjem emisija stakleničkih plinova uz stvaranje radnih mjesta i gospodarskog rasta, EU kao globalni predvodnik u obnovljivoj energiji uz stavljanje energetske učinkovitosti na prvo mjesto, te konačno postizanje socijalno poštene tranzicije. Najveći dio zakonodavnih rješenja već je donesen, no na Hrvatskoj ostaje provedba i rad na transponiranju direktiva, te rad na investicijskom planu. Uz to postoji i politički segment koji uključuje rad Hrvatske i Europske komisije u sklopu političkih tijela i udruga s ciljem povezivanja zemalja po pitanju energetike.

Prof. dr. sc. Slavko Krajcar govorio je o tehničkom i tehnološkom razvoju u okvirima Energetske unije. Uvodno je spomenuo važnost promjena i preslagivanja načina razmišljanja. U nastavku je kratko ponovio značaj Pariškog sporazuma, te pozvao na promjenu paradigme u ekonomiji. Europska unija je nakon Pariškog sporazuma promijenila paradigmu obaveza iz Paketa 2020 u mogućnosti – svaka država ispunjava ciljeve koliko želi, a političkim će se sredstvima omogućiti da svatko učini još malo te da zbroj dostigne ciljane vrijednosti. Do cilja čiste energije za sve može se doći ubrzanjem istraživanja i inovacija dok god te inovacije dolaze na tržište. Prepoznavanje prilika za novu ekonomiju proizlazi iz sustava pet D: dekarbonizacija, demokratizacija, digitalizacija, diverzifikacija i disruption (raskid).

Europska unija osim političkog rješenja uključuje i struku u izradi Europskih strateških planova razvoja energetskih tehnologija. Ti planovi služe kao svojevrsni alati. Nakon Pariškog sporazuma dolazi do revidiranja Strateških  planova za razvoj energetskih tehnologija (Strategic Energy Technology Plan -SET-Plan)  te se fokus stavlja na: ciljevima orijentirana istraživanja, integrirani pristup, novu strukturu upravljanja i jačanje partnerstva. SET-Planovi se financiraju dijelom iz Europske unije, primjerice iz programa Obzor 2020, a dijelom iz nacionalnih programa. U ideju Energetske unije uključeni su sustav visokog obrazovanja, Europske tehnološke i inovacijske platforme (European Technology and Innovation Platforms – ETIP)  i Platforme za održivu nuklearnu tehnolgiju (Sustainable Nuclear Energy Technology – SNET). U konačnici je zaključeno da se problem energetske učinkovitosti može riješiti samo jačanjem demokracije i sudjelovanja javnosti.

Doc. dr. sc. Vlatka Butorac Malnar fokusirala se na tržište električne energije iz perspektive Hrvatske te ga je povezala s politikama tržišnog natjecanja. Pravo tržišnog natjecanja počiva na postulatu prema kojem više poduzetnika koji se bave određenom djelatnošću, znači veću vjerojatnost da će među njima vladati konkurencija. Konkurencija potiče gospodarski razvoj te je u tom smislu poželjan fenomen. Pravila o zaštiti tržišnog natjecanja su regulirana i na razini Europske unije i nacionalno. Pravila zabranjuju kartelne sporazume među poslodavcima, zloupotrebu vladajućeg položaja i uvode kontrolu koncentracije. Uz to zabranjuju se državne potpore poduzetnicima, osim u iznimnim slučajevima. Tržište električne energije je po prirodi monopolno tržište. Europska unija ima stajalište da se čak i takva tržišta trebaju liberalizirati. 1992. godine Europska unija kreće s liberalizacijom tržišta električne energije. Sporost procesa potvrđena je 2007. godina, kada je u državama članicama i dalje bila prisutna koncentracija, te de facto monopolna tržišta. Danas situacija nije mnogo napredovala iako su tržišta električne energije podijeljena u djelatnosti koje ostaju u sklopu javnih usluga (prijenos električne energije, distribucija i organiziranje tržišta) i tržišne djelatnosti (proizvodnja, opskrba i trgovina). U Hrvatskoj, u svim djelatnostima dominira HEP što pokazuje da je proces liberalizacije dobro započeo, međutim da nije zaživio. Budućnost leži u obnovljivim izvorima energije jer u ovom području postoji velika mogućnost za rast i konkurenciju sa svim svojim dobrobitima. Uz to, tržište obnovljivim izvorima energije država može poticati.

Vedran Horvat govorio je o tome kako Energetska unija, kao koncept i u provedbi, dolazi do ljudi. Energetska unija predstavlja pomak prema nisko ugljičnoj energiji, napuštanje orijentacije na fosilna goriva, fleksibilniji, integrirani i otporniji energetski sustav na razini EU-a i napuštanje ovisnosti o ugljenu. Ciljevi Energetske unije su zaokruženi oko energetske sigurnosti (potreba za autonomijom u odnosu na vanjske dobavljače energenata), ekonomskog učinka (povezani s cirkularnom ekonomijom) i ekološke održivosti (povoljni utjecaj na okoliš i smanjenje emisije stakleničkih plinova). Neki od prioriteta koje energetska unija postavlja ispred sebe su ulaganje u energetsku učinkovitost, odvajanje ekonomskog rasta od CO2 emisija, smanjenje ovisnosti o plinu i vanjskim dobavljačima i povećanje elektrifikacije energetskog sustava. Energetska tranzicija ostavlja nekoliko otvorenih pitanja. Prije svega postavlja se pitanje aktera koji su pokretačka snaga tranzicije. Postoje li gubitnici energetske tranzicije, te kakav je socijalni učinak tranzicije? U kolikoj je mjeri provedba Energetske unije pitanje tržišta, a u kolikoj pitanje solidarnosti? Postoje li ograničenja na doseg tehnološke revolucije? Prilike koje Energetska unija donosi su dekarbonizacija, lokalni odgovor na klimatske promjene, stvaranje decentraliziranog energetskog sistema i energetska učinkovitost. Hrvatska zaostaje u procesu energetske tranzicije u usporedbi s ostalim državama članicama EU-a. Ne postoji dovoljan društveni pritisak prema tranziciji. Po anketama građani Hrvatske u velikoj mjeri imaju pozitivna mišljenja o prelasku na obnovljive izvore energije, no problem je da se njihov glas nedovoljno čuje. U Hrvatskoj je HEP i prilika i kamen spoticanja jer s HEP-om kako je ustrojen trenutno, Hrvatska ne može ući u kvalitetnu energetsku tranziciju.

Vjeran Piršić polazi od stajališta da je cijeli proces energetske tranzicije već zakasnio, jer je postojeći energetski sustav i način korištenja energije smrtonosan. Podaci Europske agencije za okoliš pokazuju da je 80% preuranjenih smrti Europljana uzrokovano česticama koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva. Da bi se to izbjeglo, energetska tranzicija je trebala početi prije nekoliko desetljeća, kao što i je na otoku Krku. Na Krku je trenutno aktivno četrnaest projekata od kojih je najbitniji onaj o energetski nezavisnom i CO2 neutralnom otoku do 2030. godine. Ovaj projekt nije povezan s velikim kompanijama. Promjena prema energetskoj učinkovitosti mora doći s lokalne razine i od običnih ljudi koji će, primjerice umjesto azbesta na krovove staviti solarne panele. Vjetro-elektrane bi trebale biti komunalne i trebale bi davati besplatnu energiju jednom kada budu isplaćene. Glavna poruka ovog izlaganja je da se mora raditi na terenu. Rješenje leži u naizgled malim projektima koji doprinose održivosti i energetskoj učinkovitosti.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava koju je moderirala Dr. sc. Ana-Maria Boromisa. Raspravljalo se o pozicioniranju Hrvatske u odnosu na ostale nove članice Europske unije, ulozi tržišta u održivosti, kritičnoj masi koja je potrebna za promjene, LNG terminalu, TE Plomin, odnosima cijena iz obnovljivih i konvencionalnih izvora energije itd.

Rezultati rasprave mogli bi se sumirati u nekoliko točaka:

  • Često se stanje u Hrvatskoj uspoređuje sa sličnim državama
  • Preduvjet za energetsku tranziciju obrazovani je potrošač i tehnologija
  • Energetska tranzicija u Hrvatskoj još je u začetku, energetski sektor nije demokratiziran i nedostaje građanski nadzor
  • Građani su pasivni u provedbi energetske politike
  • Različita energetska tržišta se nadopunjuju i nisu međusobno isključiva

Na temelju zaključaka okruglog stola mogu se formulirati sljedeće preporuke:

  • Hrvatska se ne bi trebala previše uspoređivati s lošijima od sebe nego pronaći vlastitu nišu ili se uspoređivati s boljima
  • Javnim komunikacijama treba promovirati ideju energetske demokracije
  • Treba promicati aktivno sudjelovanje građana u provedbi energetske politike:
    • omogućavanjem razvoja u proizvođače-potrošače (zakonodavno poticajnim sredstvima promovirati energetsko zadrugarstvo) i
    • demokratizacijom energetskog sektora i povećanjem građanskog nadzora nad  HEP-om
  • Promovirati triple helix R&I i financijski poticati uključivanje istraživačkih institucija u ERA (European Research Area)
  • Usmjeriti dio istraživačkog javnog financiranja u projekte s velikim učešćem gospodarstva u okviru SET-Planova EU-a
  • Rješavanje energetskog siromaštva treba povezati s projektima obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti.

Program

Prezentacije

* u okviru projekta IP-2013-11-2203