Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Trg Sv. Trojstva 3.
28. listopada 2016., 10.00-13.00 sati
Okrugli stol pod nazivom „Europska dimenzija politike zapošljavanja u Hrvatskoj – kako smanjiti nezaposlenost mladih?“ održan je 28. listopada 2016. u auli Rektorata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u RH i Sveučilištem Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka. Skup je organiziran u okviru Erasmus+/Jean Monnet projekta za potporu institucijama „POLO-Cro28: Opservatorij politika u Hrvatskoj“, kojeg provodi Institut za razvoj i međunarodne odnose – IRMO. Okrugli stol su pozdravnim govorom otvorili gđa. Višnja Samardžija, koordinatorica projekta iz IRMO-a i moderatorica skupa, g. Mario Vinković, prorektor za nastavu i studente Sveučilišta u Osijeku i g. Denis Redžepagić, predstavnik Predstavništva Europske komisije u Zagreb. Skup se sastojao od panel rasprave, popraćene sesijom pitanja i odgovora između pozvanih govornika i prisutnog auditorija.
Govornici panela bili su: g. Denis Redžepagić, Predstavništvo EK u RH; gđa. Dubravka Matić, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava RH (Uprava za tržište rada i zapošljavanje); doc.dr.sc. Teo Matković, Pravni fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr.sc. Mario Vinković, prodekan za nastavu i studente Sveučilišta u Osijeku; g. Bernard Jakelić, Hrvatska udruga poslodavaca i gđa. Lejla Šehić Relić, Volonterski centar Osijek. Raspravu je moderirala Višnja Samardžija.
U uvodnom djelu, Denis Redžepagić prezentirao je europsku dimenziju politike zapošljavanja mladih. Naglasio je kako je nezaposlenost mladih jedan od problema s kojim se ne suočava samo Hrvatska, već i EU, posebice države članice koje su bile najviše pogođene ekonomskom krizom. Negativni trendovi po pitanju nezaposlenosti mladih detektirani su diljem EU-a te su pokrenute određene inicijative za njihovo zapošljavanje, a iz toga proizlazi i prvi prioritet Komisije: Stvaranje novih radnih mjesta i povoljnog okruženja za rast i razvoj. Naime, Junckerova Komisija razmatra problem nezaposlenosti u širem kontekstu pa je u prvom od deset prioriteta Komisije posebno istaknuto zapošljavanje mladih, koje se dovodi u svezu s konkurentnošću i budućnošću EU-a, kao jedne od gospodarskih sila u svijetu. Uz to, pomaganje mladima nalazi se u posebnom fokusu uzimajući u obzir i nepovoljnu demografsku strukturu EU-a. Garancija za mlade najpoznatija je EU inicijativa za zapošljavanje mladih. Ova mjera je dio Inicijative za zapošljavanje mladih, koja je popraćena financijskim instrumentom u vrijednosti od 6.4 milijarde eura. Na osnovu Komisijine analize provedbe Garancije za mlade iz 2016., ustanovljeno je da je situacija i dalje zabrinjavajuća. Stoga se povećala stopa predfinanciranja, odnosno raspoloživih sredstava državama članicama, kako bi se povećala stopa implementacije modela zapošljavanja mladih. Jedan od zaključaka Komisijinog priopćenja o pregledu uspješnosti Garancije za mlade i općenito provedbe paketa zapošljavanja mladih bio je i da posebnu pozornost treba posvetiti najranjivijim skupinama. To se ne odnosi samo na NEET skupinu, već i na sve marginalizirane mlade koji nemaju pristup informacijama ili su u tolikoj mjeri marginalizirani da do njih ne dopiru čak niti široko diseminirane informacije o pojedinim modelima zapošljavanja.
Dubravka Matić prezentirala je nacionalni kontekst rješavanja problema nezaposlenosti mladih. Napomenula je kako je 2014. godine Ministarstvo uspostavilo Plan provedbe Garancije za mlade u Hrvatskoj, sukladno nacionalnim prioritetima i nacionalnim ciljanim skupinama, što je bila i preporuka Europske komisije. U okviru Plana, formirano je savjetodavno tijelo za definiranje prioriteta i aktivnosti vezano uz Garanciju za mlade. To tijelo čine relevantna resorna ministarstava, HZZ-a kao provedbeno tijelo te vanjski dionici. Nakon dvogodišnje provedbe Garancije za mlade, trenutno se putem savjetodavnog tijela planira redefiniranje Plana i promišljaju novi prioriteti. Budući da se radi o participativnom procesu u kojem je koordinacija iznimno važna, oformit će se posebna radna skupina zadužena za redefiniranje mjera i ažuriranje aktivnosti. Važno je razvijati mjere usmjerene na NEET skupinu, posebno neaktivni dio te skupine koji je izvan sustava. U mnogim državama članicama skupina ne aktivnih, ne zaposlenih mladih predstavlja značajan problem pa se posebno potiče razvijanje mjera kojima bi se dosegnulo do tih skupina, s ciljem da se vrate na tržište rada i aktivno sudjeluju u društvu. U Hrvatskoj su se po tom pitanju uspostavile osnove za formiranje tzv. ‘NEET trackig sustava’. Radi se o sustavu razmjena informacija između relevantnih institucija radi evidentiranja mladih osoba koje napuste školovanje ili se nalaze izvan tržišta rada. Budući da se radi o vrlo heterogenoj skupini, ovim sustavom moći će se uočiti u kojem trenutku obrazovanja ili karijere je određena mlada osoba ‘nestala’ iz sustava. Na osnovu ovih podataka moći će se detektirati o kakvim se skupinama mladih radi (dob, obrazovanje, geografska raspodijeljenost itd.) i s kojim se izazovima suočavaju. Prema rezultatima analize kreirat će se prilagođene, specifične mjere za tu skupinu mladih. Osim navedenog, u Hrvatskoj su uvedeni Centri za upravljanje i informiranje o karijeri, koje vodi HZZ. Stručnjaci iz ovih Centara pružaju informacije i savjetovanja vezano za karijeru, profesionalno usavršavanje ili nastavak obrazovanja, a usluge su otvorene i dostupne svima. U Hrvatskoj je kao ključna prepreka zapošljavanju mladih prepoznata neusklađenost sustava obrazovanja i potreba tržišta. Navedeno potvrđuju brojne ankete tržišta rada i ankete s poslodavcima. U tom smislu, izrađena nova Strategija znanosti i obrazovanja, koja promovira koncept cjeloživotnog učenja; prepoznata je potreba pojednostavljivanja sustava profesionalnog usmjeravanja (trenutno se s dionicima izrađuje Operativni plan); izrađen je novi program strukovnog obrazovanja, a uspostavlja se i hrvatski kvalifikacijski okvir sa standardima zanimanja i kvalifikacija. Osim toga, problem s obrazovanjem prepoznat je i na EU razini pa tako postoji i Skills Agenda sa 10 novih inicijativa usmjerenih na poboljšanje obrazovanja i rezultate obrazovanja.
Govoreći o nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj iz perspektive poslodavaca, Bernard Jakelić istaknuo je kako se radna mjesta otvaraju putem stvaranja dodatne vrijednosti kroz neku poduzetničku aktivnost, a za to su potrebni uređeni sustavi koji potiču izvrsnost, kompetentnost i konkurentnost. Međutim, okruženje u Hrvatskoj ne prepoznaje poduzetnički rizik, poduzetničku inicijativu i ulogu dodane vrijednosti u stvaranju novih radnih mjesta i podizanju stope zaposlenosti. Poduzetništvo u Hrvatskoj je opterećeno raznim davanjima koja umanjuju dodanu vrijednost i time smanjuju mogućnosti novog zapošljavanja. S druge strane, kada se govori o zapošljavanju u Hrvatskoj potrebne su promjene u obrazovanju – od promjene kurikuluma i nastavnih sadržaja do promjene cijelog sustava, kako bi se moglo odgovoriti na brze promjene koje se događaju u gospodarstvu i društvu. Fakulteti i ostale obrazovne institucije trebaju pomoći mladima i osposobiti ih za život u budućem svijetu, u kojem je konkurencija sve veća, a promjene sve brže. Poslodavci su uvidjeli da obrazovni sustav ne osposobljuje mlade sa specifičnim vještinama i znanjima te je tako HUP pokrenuo projekt studentske prakse u tvrtkama članicama HUP-a, koji se provodi već tri godine. Projekt je pokrenut iz Osijeka te će se proširiti na nacionalnu razinu, a dobio je i potporu Europske banke za obnovu i razvoj.
Mario Vinković je pozvao na oprez kada se interpretiraju određeni statistički pokazatelji. Pojasnio je što obuhvaća kategoriju mladih, NEET skupinu te na što se odnosi stopa nezaposlenosti i omjer nezaposlenosti. Vezano uz stanje u Hrvatskoj, istaknuo je kako je problematično što se reforme odvijaju parcijalno, a strategije koje se donose su često same sebi svrha. U tom smislu, osvrnuo se na reforme sustava obrazovanja te na hrvatski kvalifikacijski okvir. Vezano za mlade u Hrvatskoj, naglasio je problematičnost dugotrajne nezaposlenosti i posljedica koje ona donosi, odlazak mladih iz zemlje, rastuće skupine mladih koji zbog nemogućnosti pronalaska posla ili zbog nedovoljnih primanja žive sa roditeljima te značajne skupine obeshrabrenih mladih ljudi koji su isključeni iz društvenog života i ostaju besposličariti kod kuće. Isto tako, treba uzeti u obzir činjenicu da su mladi tijekom studija vrlo malo uključeni u radni odnos, ali i da u Hrvatskoj nisu razvijeni mehanizmi priznavanja informalnog i neformalnog obrazovanja, odnosno priznavanja stvarnih vještina koje određena osoba može dobiti putem takvog obrazovanja.
Tranziciju iz sustava obrazovanja na tržište rada u Hrvatskoj pojasnio je Teo Matković. Na temelju analiza ukazao je kako je nezaposlenost mladih trajni, strukturni problem u Hrvatskoj (a ne isključivo posljedica krize). Također, obrazložio je obrasce obrazovne tranzicije i dob izlaska iz redovnog školovanja u Hrvatskoj. Za Hrvatsku je karakteristična gotovo potpuna tranzicija iz osnovnoškolskog u srednjoškolsko obrazovanje. Potom slijede tri segmenta srednjoškolskog obrazovanja (gimnazije, strukovne 4. godišnje i 3. godišnje škole). Prema procjenama, u Hrvatskoj godišnje oko 4 000 osoba rano napusti obrazovanje, što je nešto manje od 10%. Najveći broj izlazaka bilježi se u strukovnim 3-godišnjim školama, a najmanji u gimnazijama. Od osoba koje su rano napustile školovanje, oko 1 000 ipak završi određen stupanj putem programa obrazovanja odraslih i stekne određene kvalifikacije, ali su ipak neko vrijeme su izvan tržišta rada. Nakon srednjoškolskog obrazovanja oko 11 000 učenika izlazi na tržište rada, od kojih dio kasnije nastavlja s obrazovanjem. Prema dostupnim podacima i analizama tranzicije iz srednjoškolskog u visokoškolsko obrazovanje, oko 95% učenika iz gimnazija i oko 60% učenika iz strukovnih škola nastavlja s obrazovanjem. Prema procjeni (ne radi se o konačnim podacima) oko 30% osoba napusti program visokog obrazovanja i to većinom početkom studija. Također, većina studenata nakon kvalifikacije prvostupnika nastavlja sa drugim stupnjem studija. Prema procjenama nešto manje od 4 000 prvostupnika izlazi na tržište rada. Što se tiče tranzicije iz sustava obrazovanja na tržište rada, ankete radne snage su pokazale da je za generaciju koja je izašla na tržište rada u povoljnim ekonomskim uvjetima u nultoj fazi (odmah nakon školovanja) nezaposlenost bila oko 50%, u 1. godini nakon završenog obrazovanja oko 40%, u 2. godini 30%, sve dok njihov rizik od nezaposlenosti ne dođe na razinu općeg rizika, kada 3-4 godine nakon obrazovanja i dalje nisu u sustavu tržišta rada. Za Hrvatsku je karakteristična vrlo spora tranzicija iz sustava obrazovanja na tržište rada (tranzicija traje 2-4 godine), slično kao i u Italiji i Španjolskoj. Deficitarna i suficitarna zanimanja samo djelomično daju odgovor na taj problem, jer postoje male razlike s obzirom na smjer. Kada se proučava zapošljavanje, značajnije su razlike s obzirom na razinu obrazovanja, nego po određenim područjima. Analize su pokazale da se napuštanje visokog obrazovanja ne isplati, ni po pitanju traženja posla ni po pitanju plaće i da viši stupanj obrazovanja omogućuje veću zaradu, brže zapošljavanje i napredovanje u karijeri. Kako bi se situacija sa zapošljavanjem mladih poboljšala, bitno je izraditi kvalifikacijski okvir, imati dobru koordinaciju između obrazovnih institucija i HUP-a te omogućiti učenicima i studentima što više prilika za praksu i usavršavanje.
Lejla Šehić Relić naglasila je značaj volonterskog angažmana, posebice mladih, u ekonomskom i socijalnom razvoju društva. Volonterstvo jača potporne elemente koji su presudni za razvoj društva, a to je društveni odnosno socijalni kapital. Povezano sa zapošljavanjem mladih, volontiranje je dobar način za stjecanje neformalnog i informalnog obrazovanja, vještina i iskustava, uz istovremeni društveno korisni angažman. To je prepoznato i na svjetskoj i EU razini. Prema tome, volonterstvo sve više postaje važan dio politika EU-a, a u okviru Garancije za mlade volonterstvo je jedno od preporuka. U Hrvatskoj se izmijenjenim Zakonom o volonterstvu iz 2013. prepoznaju kompetencije stečene volonterskim angažmanom ukoliko je osoba u kontinuitetu od 3 mjeseca volontirala u neprofitnoj organizaciji. Po uzoru na praksu u EU-u, organizatori volontiranja dodjeljuju volonterske knjižice, slične volonterskoj putovnici i youth pass-u u okviru Erasmus+ programa Mladi na djelu, a kvalifikacije koje se dodjeljuju su usklađene s europskim kvalifikacijskim okvirom. Također, prema istraživanju kojeg su proveli Volonterski centar Osijek i udruga Proni, pokazalo se kako poslodavci traže i vrednuju ‘meke vještine’ poput komunikacije, organizacije i poduzetnosti, a to su sve vještine koje se mogu steći i poboljšati volontiranjem. Uz to, Lejla Šehić Relić predstavila je brojne projekate Volonterskog centra Osijek koji su tematizirali zapošljavanje mladih i uključivali razne edukacijske programe (npr. Akademija neprofitnog menadžmenta i Akademija socijalnog poduzetništva). Pri tome je naglasila važnost neformalnog uz formalno obrazovanje i nezamjenjivu ulogu organizacija civilnog društva u tom smislu, budući da su one bliske zajednici u kojoj djeluju i dobro poznaju njezine probleme, a istodobno su vrlo fleksibilne i mogu brzo odgovoriti na njezine potrebe.
U završnom dijelu rasprave, Denis Redžepagić istaknuo je kako je socijalna dimenzija ekonomskog rasta vrlo prisutna u diskursu na Europskoj razini u promišljanju modela rasta EU-a, uključujući promoviranje koncepta uključivog rasta. U tom smislu, trenutno je u tijeku proces otvorene rasprave diljem EU-a oko Europskog stupa socijalnih prava. Radi se o konceptu preporuka koje obuhvaćaju tri poglavlja: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada; pravedniji uvjeti rada; primjerena i održiva socijalna zaštita. Riječ je o pokušaju ujednačavanja standarda diljem EU-a u prepoznatim područjima. Dubravka Matić osvrnula se na područja koja su iz perspektive nacionalnog okvira ključna za poboljšanje zapošljavanja u budućem razdoblju. Naglasila je kako se dijalogom treba doći do boljih rješenja, pri čemu je nužno unaprijediti koordinaciju ne samo sa vanjskim dionicima, već i među ministarstvima. Također, treba pojačati analitički aspekt, jer je dobra analitička podloga ključna za predlaganje smislenijih paketa mjera i aktivnosti. Uz to, treba iskoristiti revizije provođenja određenih programa kako bi se smanjio broj postojećih strategija i planova, ovisno o tome koji funkcioniraju. Bernard Jakelić naglasio je kako je cjeloživotno učenje nužnost za mlade, jer se promjene na tržištu rada brzo događaju i zahtijevaju brze prilagodbe. Osim toga, istaknuo je važnost komunikacije i razmjene informacija između svih uključenih institucija i dionika i zajedničko razumijevanje problema. Mario Vinković se osvrnuo na rigidnost radnog zakonodavstva u RH u usporedbi s direktivama EU-a te pojasnio kako rigidna zakonska rješenja u Hrvatskoj utječu na zapošljavanje. Teo Matković istaknuo je kompleksnost problema nezaposlenosti mladih, jer obuhvaća veliki obrazovni sustav koji zahtijeva značajne investicije te ministarstva i zavod za zapošljavanje sa „palijativnim“ mjerama za zapošljavanje koje su i vrlo skupe, a nerijetko i neučinkovite. S druge strane, poslodavcima je studentski rad postao najisplativiji oblik zapošljavanja, čime se dodatno smanjuju mogućnosti nezaposlenom mladima koji nemaju studentski status, dok se nerijetko događa da studenti rade stalno i u punom radnom vremenu i produžuju vrijeme studiranja. Problem je u tome što nema strukturnih promjena i nezaposleni mladi se ne približavaju tržištu rada. Lejla Šehić Relić još jednom je naglasila ulogu volonterstva u izgradnji društva ne samo hrvatskog već i europskog te je u tom smislu informirala prisutne o Europskoj volonterskoj službi.
